Pitanja I odgovori

Zašto treba djelovati na razini EU-a kad je riječ o jednokratnoj plastici?

Brojni su razlozi za djelovanje u vezi s jednokratnim plastičnim predmetima:

  • To je ekološki problem. Morski otpad velik je problem u Europi i pridonosi onečišćenju morskog okoliša. Također stvara trošak društvu, od čišćenja plaža i utjecaja na turizam do potencijalnih zdravstvenih prijetnji. Te troškove snose i privatni i javni proračuni. Stoga postoji potreba za rješavanjem problema jednokratne plastike koja je značajan zagađivač i često nije uključena u programe prikupljanja otpada, što u konačnici rezultira s više od polovine morskog otpada.
  • To je problem jedinstvenog tržišta jer sve više država članica ili lokalnih vlasti poduzima mjere kako bi se zabranile različite vrste jednokratne plastike, dok su masovni pokreti usmjereni smanjenju potrošnje određenih vrsta proizvoda. Rizik od fragmentacije jest stvaran te su jednaki uvjeti nužni.
  • To je gospodarska prilika da se najštetniji jednokratni predmeti na inovativan način zamijene inovativnijim proizvodima ili poslovnim modelima , na primjer razvojem vodstva EU-a u biogospodarstvu ili uspostavljanjem programa povrata i ponovne upotrebe koji stvaraju lokalna radna mjesta. Takvo će zakonodavstvo ponuditi jasnoću i ekonomije razmjera potrebne za ulaganje i inovaciju na jedinstvenom tržištu.
  • To podržavaju građani. Građani EU-a svjesni su ovog problema i žele djelovati. Prema nedavnom ispitivanju Eurobarometra 87 % Europljana zabrinuto je zbog utjecaja plastike na okoliš, 74 % brine se zbog njezina utjecaja na njihovo zdravlje; 94 % smatra da bi proizvodi trebali biti dizajnirani tako da se olakša recikliranje, a jednak postotak smatra i da bi industrija i maloprodajni trgovci trebali pokušati smanjiti upotrebu plastičnih pakiranja.

Zašto je Komisija predložila novu direktivu za rješavanje pitanja morskog otpada?

Plastika čini više od 80 % morskog otpada. Europska komisija predložila je nova pravila na razini EU-a koja ciljaju na deset jednokratnih plastičnih proizvoda koji se najčešće mogu naći na europskim plažama i u europskim morima te na napuštenu ribolovnu opremu. Ti su proizvodi najveći dio problema. Zajedno čine 70 % cjelokupnog morskog otpada.

Da bi riješila taj problem, Komisija je predstavila sveobuhvatan komplet mjera. Direktiva o jednokratnoj plastici sastavni je dio šireg pristupa koji je najavljen u Strategiji za plastiku te je važan element Akcijskog plana kružnog gospodarstva. Ovim prijedlogom Europa ispunjava svoje globalne obveze o rješavanju morskog otpada koji nastaje u Europi.

Kakav će učinak ta direktiva imati na morski otpad?

Provedba ovog prijedloga bit će usmjerena smanjenju onečišćenja za više od polovine za deset jednokratnih plastičnih predmeta, čime se izbjegava šteta za okoliš koja bi inače do 2030. iznosila čak 223 milijarde eura . Također će se izbjeći emisija 3,4 milijuna tona ekvivalenta CO2 do 2030.

Ovaj prijedlog ima i gospodarske koristi: zamjena jednokratnih plastičnih predmeta inovativnijim alternativama mogla bi otvoriti do 30 000 radnih mjesta, pridonoseći vodećoj ulozi EU-a u biogospodarstvu.

Koji su glavni elementi Komisijina prijedloga?

Ova se inicijativa izravno odnosi na deset jednokratnih plastičnih predmeta koji se mogu pronaći na plažama EU-a te na ostavljenu, izgubljenu ili odloženu ribolovnu opremu, a koji zajedno čine 70 % morskog otpada. Prijedlogom se rješavaju osnovni uzroci problema. To znači da se razmatra kako se ti predmeti proizvode, distribuiraju i kako ih upotrebljavaju poduzeća i potrošači, kako se odlažu i kako neki od njih završavaju na plažama, u morima i oceanima.

Predlažu se sljedeći nizovi mjera:

  • Zabrana plastičnog sadržaja ili elemenata plastičnog sadržaja određenih proizvoda poput štapića za uši, pribora za jelo, tanjura, slamki, miješalica pića i štapića za balone koji će svi morati biti izrađeni isključivo od održivijih materijala.
  • Ciljevi smanjenja potrošnje: države članice morat će smanjiti upotrebu plastičnih posuda za hranu i šalica za piće.
  • Obveze za proizvođače, koji će morati pomoći u pokrivanju troškova upravljanja otpadom i čišćenja, kao i mjere podizanja svijesti o jednokratnim plastičnim predmetima.
  • Ciljevi prikupljanja: države članice imat će obvezu do 2025. prikupiti 90 % jednokratnih plastičnih boca, na primjer programima povrata pologa .
  • Obveze u pogledu označivanja: određeni proizvodi morat će imati oznaku na kojoj se navodi kako treba odložiti otpad, utjecaj proizvoda na okoliš i prisutnost plastike u proizvodima.
  • Mjere podizanja svijesti: države članice imat će obvezu podizanja svijesti potrošača o utjecaju upotrebe jednokratne plastike i ribolovne opreme te o sustavima ponovne upotrebe i mogućnostima upravljanja otpadom za sve te proizvode.

Prijedlog direktive za jednokratnu plastiku: ključni dokumenti

Kako je Komisija identificirala proizvode koje cilja?

Prijedlog je usmjeren na deset jednokratnih plastičnih predmeta koji se najčešće mogu pronaći na europskim plažama, a koji predstavljaju 86 % svih jednokratnih plastičnih predmeta te oko polovine cjelokupnog plastičnog morskog otpada.

Zajednički istraživački centar Komisije prikupio je i obradio podatke u kontekstu provedbe Okvirne direktive o pomorskoj strategiji, nastavljajući se na rad četiriju regionalnih konvencija o moru i Tehničke skupine za morski otpad. Tijekom 2016. upotrijebljen je reprezentativan uzorak koji je obuhvaćao 276 plaža u 17 država članica EU-a i četiri regionalna mora. Promatran 355 671 predmet rangiran je po količini. Rezultati u obzir uzimaju ostale zadatke nadzora i zaključuje se da se tijekom godina u različitim regionalnim morima pronalazi uvijek istih deset predmeta.

Kojih je deset proizvoda odabrano?

Komisija je usmjerena na sljedeće plastične proizvode: štapiće za uši, pribor za jelo (uključujući tanjure, miješalice i slamke), balone i štapiće za balone, posude za držanje hrane, čaše za pića (uključujući njihove poklopce), boce i spremnike za piće, opuške cigareta, vrećice od grickalica i omote od slatkiša, vlažne maramice i higijenske proizvode i ribolovnu opremu.

Koji je pravni kontekst prijedloga?

Godine 2015. Paket za kružno gospodarstvo uključivao je prijedloge o modernizaciji zakonodavstva EU-a o otpadu koje su institucije usuglasile u prosincu 2017. Novo zakonodavstvo uključuje opće odredbe o sprječavanju nastanka otpada i morskog otpada.

Komisija je 16. siječnja 2018. donijela „Europsku strategiju za plastiku u kružnom gospodarstvu” kojom se prepoznaje da je morski otpad i dalje problem te da je plastika važan izvor onečišćenja. U svojem akcijskom planu potvrđuje da će se ispitati dodatno djelovanje u vezi s ribolovnom opremom, uključujući proširenu odgovornost proizvođača i/ili programe deponiranja.

Uredba o kontroli zajedničke ribarstvene politike sadržava mjere o pronalasku i izvješćivanju o izgubljenoj ribolovnoj opremi kao i zahtjev za označavanje ribolovne opreme. Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) omogućuje državama članicama da financijski podupiru prikupljanje morskog otpada i da ulažu u lučka postrojenja za prikupljanje otpada.

Komisijin zakonodavni prijedlog iz 2018. o lučkim uređajima za prihvat uključuje mjere kojima bi se osiguralo da otpad koji nastane na brodovima ili koji se prikupi na moru može biti vraćen na kopno i da se njime može primjereno upravljati. Izričito upućuje na Komisijino razmatranje o dodatnom djelovanju u pogledu ribolovne opreme. Komisija je 30. svibnja 2018. usvojila prijedlog revizije Sustava nadzora ribarstva kojim će se unaprijediti pravila o izvješćivanju o izgubljenoj ribolovnoj opremi, npr. uvođenjem izvješćivanja, i njenom pronalaženju.

Koji je javni kontekst prijedloga?

Šira javnost osjetljiva je kad je riječ o utjecaju plastike na okoliš. Ispitivanja Eurobarometra pokazala su da građane Europe zabrinjava utjecaj plastičnih proizvoda kojima se svakodnevno služimo na njihovo zdravlje (74 %) i na okoliš (87 %).

Dokumentarni filmovi kao što su Plastični oceanili BBC-jev Plavi planet II pozornost javnosti usmjerili su na dimenziju ovoga globalnog problema. Čak 33 % Europljana identificiralo je morsko onečišćenje kao najvažniji ekološki problem.

Primjena Direktive o plastičnim vrećicama pokazuje da restriktivne mjere mogu imati trenutačne rezultate i biti prihvaćene u javnosti. Njezina primjena pokazuje da čak i niski nameti na lagane plastične vrećice (otprilike 0,10 eura ) u kratkom vremenu mogu dovesti do znatnih smanjenja u potrošnji. U Irskoj je uvođenje poreza na plastične vrećice rezultiralo i 90 %-tnim smanjenjem upotrebe plastičnih vrećica koje se nude u maloprodajnim prodavaonica, ali i velikim smanjenjem broja vrećica koje se pronađu na plaži, s prosječno 18 plastičnih vrećica na 500 metara u 1999. na pet vrećica na 500 metara u 2003.

Tijekom javnog savjetovanja, koje je održano između prosinca 2017. i veljače 2018., dobiveno je više od 1 800 priloga, što pokazuje da i među širom javnosti i među dionicima postoji svijest o potrebi za djelovanjem u pogledu jednokratne plastike. Čak 98,5 % ispitanika smatra da je djelovanje radi rješavanja problema jednokratnog elastičnog morskog otpada „nužno”, dok ga 95 % smatra „nužnim i hitnim”. Više od 70 % proizvođača i više od 80 % robnih marki i osoba koje recikliraju smatraju djelovanje „nužnim i hitnim”. Pravna jasnoća i ulagačka sigurnost na objedinjenom jedinstvenom tržištu ključne su za sva poduzeća uključena u vrijednosni lanac plastike.

Proizvođač sam jednokratne plastike. Hoću li morati plaćati troškove čišćenja i recikliranja?

Prema programima proširene odgovornosti proizvođača (POP), proizvođači su odgovorni za materijale koje upotrebljavaju te su financijsk i i ekološk i odgovorni za čišćenje vlastitih proizvoda nakon upotrebe. Programi za pakiranja već su dobro razvijeni,a proizvođači pristaju pridonositi. Prema zakonodavstvu EU-a o otpadu koje je doneseno u svibnju 2018., proširena odgovornost proizvođača obvezna je za sva pakiranja. Tim programima proširene odgovornosti proizvođača mogu se obuhvatiti i troškovi čišćenja.

Proizvođači imaju odgovornost pridonositi troškovima čišćenja i recikliranja jer svojim načinima proizvodnje doprinose širenju problema. Trenutačno troškove onečišćenja jednokratnih plastičnih predmeta snose javni sektor – u osnovi, porezni obveznici – ali i ostali privatni subjekti, poput turističke i ribolovne industrije, na koje morski otpad snažno utječe.

Što će se promijeniti u pogledu ribolovne opreme koja sadržava plastiku?

Ostavljena, izgubljena ili odložena ribolovna oprema čini otprilike 27 % morskog otpada, što je ekvivalent 11 000 tona godišnje. Ribolovna oprema dizajnirana je za lovljenje ribe i to će činiti čak i ako bude izgubljena („ribolov napuštenim ribolovnim alatom”), što posebice šteti morskom okolišu. Plastika koja se upotrebljava za ribolovnu opremu ima vrlo visok potencijal recikliranja, no trenutačno tržište za recikliranje vrlo je malo i veoma lokalizirano.

Ovim se prijedlogom želi „zatvoriti krug” za ribolovnu opremu uvođenjem programa proširene odgovornosti proizvođača za opremu koja sadržava plastiku. Nakon što dosegne obalu, plastičnu ribolovnu opremu trebali bi zbrinuti proizvođači dijelova za plastičnu ribolovnu opremu, a ne luke. Ribari i zanatlije koji izrađuju ribolovnu opremu koja sadržava plastiku neće biti obuhvaćeni programom proširene odgovornosti proizvođača.

Rješava li se ovim prijedlogom problem mikroplastike?

Visok udio mikroplastike u našim oceanima rezultat je fragmentacije većih dijelova plastike, stoga će se smanjenjem elastičnog otpada smanjiti i prisutnost mikroplastike.

Neke mikroplastike namjerno se dodaju proizvodima (na primjer, u kozmetici, bojama ili deterdžentima), a Komisija je počela zasebno raditi na ograničenju tih mikroplastika tako što je od Europske agencije za kemikalije zatražila reviziju znanstvene osnove za razmatranje ograničenja.

Ostala mikroplastika završava u oceanu zbog upotrebe proizvoda (na primjer, prašina od habanja automobilskih guma ili pranja tekstila) ili iz proizvodnje primarne plastike (na primjer, istjecanja plastičnih peleta iz pretproizvodnje). Komisija će ovu vrstu onečišćenja rješavati metodama za mjerenje količina emitirane mikroplastike, boljim označivanjem, mogućim regulatornim mjerama i povećanim hvatanjem putem pročišćavanj a otpadnih voda.